Sarajevski

Ovaj post sam odlučio posvetiti jednoj djevojci...kao uostalom i sve drugo što radim u zadnjih par dana.
I odlučio sam pisati o njoj, ali to je malo teško...već sam par puta prijateljima rekao da se ona ne može riječima opisati...ni rečenicom, a ni kraćim/dužim sastavom...
Dugo se znamo, ali to naše poznavanje je bilo samo na nivou zdravo-zdravo...a sretali smo smo se dosta često. I svaki put nakon tog susreta mi je trebalo dosta vremena da nastavim normalno funkcionisat...i da ponovo počnem disati :) Nije mi nikada u životu bio problem prići djevojci, upoznati se, tražiti broj...ali njoj...nije da nisam imao hrabrosti, nego nisam imao hrabrosti na desetu...Prići takvoj djevojci, ili jurišati sam na neprijateljsko utvrđenje - bilo mi je potpuno isto. Dlanovi su mi se počinjali znojiti čim je ugledam...
I onda, prije desetak dana...niz događaja koje samo Božija ruka može tako precizno uklopiti. Dala mi je svoj broj, ja sam joj poslao prvu poruku...ona je odgovorila...
Već par dana sam ponosan na činjenicu da je mogu nazvati svojom djevojkom. Prošao sam mnogo toga u životu, radio stvari i kojma se ponosim i kojima ne, bilo je tu raznih žena, ali ovo...ne sjećam se da sam se ikada i približno ovako osjećao...
A ona je...rekao sam da ne postoje riječi...Jer, kojim riječima da opišem boju njenih očiju? Ako kažem da su plave, nisam opisao ni hiljaditi dio njihove ljepote...Kako da opišem njene usne, njenu kosu, njen mali nosić, njen osmijeh, njen pojubac? Kako da opišem prste na njenim rukama? Ali nije u pitanju samo fizička, već i njena unutrašnja ljepota...tako neiskvarena, tako mila...Za ovo kratko vrijeme nisam se jednom zapitao šta takva djevojka radi sa mnom...i još mi uvijek nije jasno...
Osjećam se kao tinejđer...zaljubljen do bola, i zahvalan Bogu za svaki sekund koji mi da provedem da sa njom...
I ako neko slučajno negdje u kafiću sretne djevojku nestvarne ljepote, i momka koji sjedi pored i ne može da skine pogled sa nje...e to smo mi ;)

Pitaju mene tako, vrli pitci neki: A zašto ti Sarajevski, tako mlad, lijep, zgodan, pametan i nadasve fenomenalan u krevetu, ne pišeš više blog, koji su sa oduševljenjem čitale sve generacije i koji ti je donio toliko novca, popularnosti i razvratnih užitaka?
Upitan odgovor sad hitan daje: Pa...zato što...ovaj…jer…BOLIO ME PRST! Jeste…toliko me je bolio da ja uopšte nisam mogao kucati na tastaturi...evo i sad me malo boli…jao, jao… A imao sam ja želju za pisanjem, nije da nisam…čak sam pokušavao parapsihološkim moćima (k'o Perhan) kucati ali nije išlo. Nema gdje nisam išao i tražio spas. Konsultovao sam i Tarabiće – po preporuci jednog muzičara, kad sam bio tužan sjećao sam se Makedonije – po preporuci drugog, ali ništa nije pomoglo...ništa, nix, njente… Onda sam se sjetio da lijepa riječ i zajebana vrata otvara i odlučio razgovarati otvoreno sa svojim prstom. Do dugo u noć smo sjedili i razgovarali, jadali se jedan drugom i plakali. Sjetili smo se svih lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli…i shvatili smo…shvatili smo da jedan bez drugog ne možemo, da neke glupe razmirica ne smiju da upropaste odnos koji imamo… Dogovorili smo se da još jednom pokušamo i da je suživot na ovim prostorima jedini garant opstanka…odmah smo pokrenuli proces povratka…
I evo, ponovo smo tu…sretni ko nekada, trčimo po mirisnim livadama i pišemo ovaj blog…iz oka lije suza radosnica…
Elem, ponovo mi je došlo da pišem, nakupilo se tema, godine su donijela nova iskustva, lice se naboralo, a kose postale sijede…i ne znam šta još da kažem…možda jedino da ovaj rat stane…u stvari stao je… ;-)

AJ ZDRAO!

- A jel mogu ja tebe nešto pitati? - pitala me je preko telefona najslađa djevojka koju znam, najslađim glasom koji znam i siguran sam da je istovremeno treptala najslađim okicama koje znam.
- Naravno!
- Da li bi ti išao sa mnom na koncert Bijelog Dugmeta? - pitala me je preko telefona najslađa djevojka koju znam, najslađim glasom koji znam i siguran sam da je istovremeno treptala najslađim okicama koje znam.
- Naravno!

I to je to! Nema "Pa znaš, ja mislim da Brega..." ni "Ma meni je okupljanje Bijelog Dugmeta..."

ŽENE UPRAVLJAJU SVIJETOM!!!

Da je kojim slučajem, za vrijeme najvećih borbi u minulom ratu, umjesto silinih pregovora i zajebancija, neka djevojka naočite ljepote samo došla i rekla "Joj, kako bih ja bila sretna da vi prestanete ratovati", sigruran sam da bi rat odmah prestao i da bi se svi pomirili i izugrlili. :))

Danas, na dan kada se slavi šezdeseta godišnjica pobjede nad fašizmom u svijetu, Sjedinjene Američke Države su navečim američkim vojnim priznanjem, posthumno odlikovale četničkog vojvodu Dražu Mihajlovića!Jel treba još neki dokaz da se radi o fašističkoj državi na čijem čelu je čovjek koji se idejama, razmišljanjem i ambicijama ne razlikuje puno od Hitlera?
Mislim da je suvišno dalje pisati o ovome...

Sinoć se na televizijskom aparatu pojavio Brega. Inače ne volim slušati estradne radnike kako pričaju jer ih 90% ima inteligenciju mrtve kokoške, ali baš sjedoh da počujem ovog tipa, bivšeg sarajliju. I naravno da nije ništa drugačiji od svojih kolega. Okupljaju se dugmići...velika turneja...prvi koncert u Sarajevu...
Na pitenje zašto se Bijelo Dugme ponovo okuplja, kada je on sam tvrdio da se to nikada više neće desiti i da je ta priča gotova, ovaj foler odgovori: "Pa jer su se sad poklopile neke koordinate...bla, bla...a i sentimentalnost...valjda i bijelo dugme ima pravo na malo sentimentalnosti....a sad se i našao neko ko bi sve to organizovao..."
Ne znam da li mu je baš pametno pred predstojeće koncerte svoju publiku javno deklarisati kao idiote, ali upravo je to uradio.
KOORDINATE?!?!Poklopile se KOORDINATE?! SENTIMENTALNOST?!?! Ne mogu da vjerujem...zašto je problem reći "Okupljamo se zbog novca!"? E pa upravo zbog toga što će morati reći i "Zbog novca gazim svoje principe, gazim svoje vlastite javno izrečene riječi, ja sam nula od čovjeka". Ali i to je poštenije nego palamuditi i glumiti filozofa. I kako ići na koncert tipa koji pubiku smatra umno zaostalom?
Uostalom to više i nisu dugmići koje slušam i volim. Odlaskom na njihov koncert mislim da bih uništio onaj mit o njima koji nosim u sebi. Mit o najboljima...kako bih sebi objasnio da su najbolji sada grupica staraca od po 60 godina, koji pokušavaju preživjeti na bini...odsvirati koncert a da ne dožive infarkt? Još ako bi pokušali glumiti rokere...tu bruku ni ja ne bih preživio!
Dakle, ploču na gramofon (ne CD, ne MP3 več ploču...da pucketa), gitaru u ruke i..."Tako ti je mala moja kad' ljubi bosanac..."

Dozivjeh ovo što je jedan bloger nazvao blogersko-inspirativnom krizom. Nisam imao pojma o čemu da pišem, mora mojih ideja su doživjela oseku, a nebo inspiracije su prekrili tamni oblaci (jeboteeee...). Nisam znao šta se dešava, pokušavao sam na silu pisati, prisiliti sebe na post...ali svaki dokument je završavao zgužvan u recycle binu (hehehe...)...sve je bilo bez uspjeha... Znao sam da jedino izbavljenje mogu doživjeti ako odem kod starih mudraca...i otišao sam...
Japan, zemlja izlazećeg sunca, manastir Shao-Lin u srcu neprohodne šume, na planini Bogova. Stogodišnji učitelj sa bijelom bradom do stomaka i ja...dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom...stalna borba sa samim sobom, sa unutrašnjim demonom. Jedan dan sam ja pobjeđivao, drugi dan on...borba dva potpuno ravnopravna protivnika, borba između dobra i zla...
I onda, nakon sedam dugih godina provedenih u stalnom suzdržavanju od svih grijeha i vlastitih nagona, prvi put je izašlo sunce...znao sam da je došao moj dan, znao sam da sam spreman. Zadnjio pozdrav sa starim učiteljem i suza u oku...vrijeme je da se krene nazad...

Ovo je moj prvi post nakon preobražaja, nadam se da osjetite makar dio energije Shin-Mi koji sam u njega unio i da osjetite isto uzbuđenje kao i ja; potpuno novi ja, sa potpuno novim pogledima na horizonte života...više ništa nije kao prije...

Idem sad da napravim špagu između dvije stolice i meditiram upijajući enrguju svemira, jer sutra me čeka novi dan, nova iskušenja...a meditaciju preporučujem i vama...osnažite svoj duh...

Haj zdravo, ili što bi rekli japanci: haj sayonara! :p

Dragi moji, danas je svjetski dan voda...hm...ili borbe protov voda, nisam baš siguran. Uglavnom, želim vam svim puno sreće i zdravlja i da jos puno dana voda dočekate. Baš je divno što imamo tako po jedan dan za svaki priliku. Recimo svjetski dan borbe protiv brana(14.03), pa svjetski dan borbe protiv korupcije(09.12), pa svjetski dan borbe protiv policijske brutalnosti(15.03), pa međunarodni dan migranata(16.12), pa međunarodni dan prigovora savjesti(15.05), pa međunarodni dan domorodaca (09.08), međunarodni dan carine(26.01)...malo nam fali pa da ne mozemo pomisliti ni na jednu stvar a da nema njen dan. Npr. što ne bi uveli svjetski dan skretanj u desno na raskrsnici, međunarodni dan borbe protiv konobara koji svake 2 min. prazne pepeljaru, dan vraćanja pokvarenog mlijeka u samoposlugu, međunarodni dan zamjene ulja u motoru, svjetski dan pokušaja da se uradi 10 sklekova, međunarodni dan međunarodnih dana...
Ne znam tačno, ali čini mi se da još ne postoji niti jedna noć nečega, što je u najmanju ruku bezobrazno. Što ne bi bila i noć neke gluposti? Znam ja šta je...ovi bijeli rasisti...pa potpuno je jasno: dan-bijelci, noć - crnci. Analogija je očita...sve su to smislili oni iz KKK sa vatrama i smiješnim maskama...pih...
Zbog toga ja, potpuno svjestan svih posljedica koje to može imati, sa ovog mjesta i sa punom materijalnom i moralnom odgovornošću, proglašavam 22.03 međunarodnim danom noći - danom koji će biti posvećen borbi protiv međunarodnih dana, danom kada će i dan i noć biti isti !!! (oduševljeni aplauz publike, ljudi kliču moje ime, avioni nose zastave sa mojim likom...iz hiljada pionirskih grla ori se pjesma...)

Nisam želio pisati o izboru pjesme predstavnice BiH na ovogodišnjem eurosongu, ali toliko se diglo prašine i toliko svi sa svih strana grakću o tome da moram i ja iznijeti svoj sud :).
Baš bih volio da mi neko od silnih retoričara koji zadnjih dana "brane otadžbinu" preko leđa Femminema, kažu koji je to grijeh ove tri djevojke. Sta su to one toliko strašno i zlo uradile pa im svi sad javno je** majku?
Što se mene tiče radi se o tri jako zgodne i lijepe mace i baš mi je drago da one predstavljaju moju zemlju. Šta, kao one su loše, a onaj dvospolac od prošle godine je dobar?!
Djevojke pronašle način da dodji do eurovizije i iskoristile ga! Isto kao što bih i ja to uradio, isto kao što bi to uradili i svi "moralizatori" koji sad drže predavanja. Šta mijenja to što djevojke žive u Hrvatskoj, ako imaju BH državljanstvo? Da li bi se silne patriote bunile da Jenifer Lopez ima naše državljanstvo i da nas predstavlja na eurosongu? Sumnjam...
Ja znam da ću da navijma za Femminem i da se ponosim što baš one predstavljaju moju zemlju.

[i]Opaska:
Uostalom kome se to ne sviđaju tri plavkice koje skakuću po bini u rozim haljinicama? Neka svaki muškarac koji to ne voli vidjeti ostavi svoje ime i prezime pa da znamo na čemu smo :))[/i]

I još nesto htjedoh reći...ja mogu sebi dozvoliti da komentarišem šta god poželim. Ovo je moj blog i ne sputavaju me nikakvi principi niti norme. Žalosno je što neke televizije, tipa mahalske NTV99, sebi dozvoljavaju to isto, i uzimaju sebi za pravo da blate grupu Feminem. Čak idu do toga da u informativnim emisijama iznose komentare i mišljenja nekog od svojih polupismenih urednika. Ne treba ni spominjati to da je NTV99 najprimitivnija i najneprofesionalnija televizija u Sarajevu, jer to zna svako ko je bar 3 minute u životu proveo gledajući njihov program. O njima dovoljno govori odgovor jednog mog prijatelja, budućeg novimara, na moje pitanje zašto ne radi na NTV99 bar dok ne završi fax, da stekne iskustvo. Kaže čovjek: "Ma kakvo iskustvo, ako staviš u CV da si radio na NTV99, nijedna televizija te više neće primiti"

Vi ste najljepše, Vi ste divne, krasne...
Vi ste ono zbog čega vrijedi ustajati svaki dan...
Zbog Vas treba živjeti...

I ljepotice, i pametnice, i gospodarice, i zavodnice, i mala nježna stvorenja, i osmijeh, i suze, i topli dodir, i slatki poljubac, i drski okret, i preplašeni pogled, i...vi ste sve...vi ste svaki trenutak sreće ...

[i]To really love a woman
to understand her
you’ve got to know what deep inside
hear every thought see every dream
and give her wings when she wants to fly
and when you find yourself lying helpless in her arms
You know you really love a woman

When you love a woman
you tell her that she’s really woman
When you love a woman
you tell her that she’s the one
She needs somebody
to tell her that it’s gonna last forever
So tell me have you ever really
really, reallly
ever loved a woman?

To really love a woman
to let her hold you
till you know how she needs to be touched
you’ve gotta breath her
and really taste her
until you can feel her in your blood
when you can see your unborn children in her eyes
You know you really love a woman

When you love a woman
you tell her that she’s really woman
When you love a woman
you tell that she’s the one
She needs somebody
to tell her that you’ll always be together
so tell me have you’ve ever really,
really, really ever loved a woman?

You’ve got to give her some faith
hold her tight
a little tenderness
you’ve gotta treat her right
she will be there foryou
taking good care of you
(you’ve really gotta love your woman) (yeah)
and when you find yourself lying helpless in her arms
you know you really love a woman [/i]

Volim Vas...
SRETAN VAM 8.MART !!!

Gotovo je...mislim da je dosao kraj čovječanstva, planete zemlje, a možda i cijelog svemira. Kako je krenulo uskoro će i sunce biti zatrpano snijegom. Kažu da je na Bjelašnici napadao 3 metra...heeej...pa da je slon stajao, moglo ga je cijelog zatrpati! Nemam pojma kako uopšte snijeg može toliko padati...gdje u oblake stane toliki snijeg? :)
A lijepo su ljudi upozoravali na globalno zagrijavanje...da smo ih slušali i nastavili zagađivati zemlju planiranim tempm sada ne bismo bili zatrpani...sad bi lijepo na moru uživali u toploj vodi i hladnoj pivi. Mazali bi se kremama za sunčanje,a ne lopatali oko svojih kuća.
Ali ne, za sve što je dobro pojavi se neka opozicija. Šta hoće ovi ekolozi, grinpisevi i ostala bagra? Hoće da svi pomremo od snijega i leda k'o mamuti.
Jel misle oni na beskućnike koji se nemaju gdje grijati? Jel misle možda na djecu čije su škole zatrpane? Jel misle na životinje koje će biti ubijene radi krzna, da bi se obični ljudi mogli makar malo ugrijeti? Jel misle na nas koji volimo gledati mace u kratkim suknjicama? Neeee...oni misle samo na sebe i na svoj glupi ozon? Jeb'o ih ozon - i sir ima rupe pa je dobar, šta mu fali?
Zato ja sa ovog mjesta pozivam sve vas ljude dobre volje, da se zajedno uključimo u borbu protiv ozonskog omotača. Palimo vatre, pršćimo dezodoranse, bušimo frižidere...
Moramo smoći snage ako želimo da buduće generacije žive u sreći i veselju, da vidimo osmijehe na usnama naših nasljednika. Dajmo sve od sebe - mislimo na našu djecu!!!

UNIŠTIMO OZONSKI OMOTAČ DOK NE BUDE PREKASNO ! :)

Danas je kod nas u jednom dijelu države praznik. Dan nezavisnosti! To vam je ko onaj dan kad su dosli svemirci i porokali silne amerikance, a onda američki predsjednik sjeo u avion i pobio svemirce. Dakle taj dan je kod nas. Samo što se slavi u samo jednom dijelu države(?!) Kaže onaj naš precjednik što je k'o dvorska luda, da je ovaj praznik nelegalan i nezakonit. Jest druže predsjedniče, možeš se ti na glavicu svoju praznu i ćelavu nasaditi, ali danas je dan nezavisnosti! Za razliku od recimo rođendana Draže Mihajlovića koji bi ti rado proglasio praznikom i koji se u tvom selu vjerovatno slavi.

E s obzirom da je, kako rekoh, danas independence day ovdje ću objaviti text naše himne. Dakle:

"Nananaaaanaann nana naaaanaananana
nananaaaaananaana naaaaa nananaaana
nananaana naaaaaaaaaaa naanaaaaaaaa
.........................................................."

I tako dalje. Pa ja ne znam nijednu drugu zemlju na planeti da nema tekst himne. Zar je toliko teško usaglasiti tekst? Jebote, imamo stotine ministarstava, hiljade i hiljade političara, a oni nisu u stanju usaglasiti tekst himne?
Dobro ne mora biti tekst "Mi nosimo krst, mi imamo mjesec i zvijezdu, mi smo pobijedili u ratu bla, bla", pa da se ne moze usaglasiti. Ali kako se ne moze usaglasiti bar nešto tipa "Teče potok, raste cvijet, mi volimo svoju zemlju"? Zar je to bas toliko neusaglasivo? Makar da nešto možemo pjevati. Stvarno ne kontam...

Jeeee...jeeeeee..jee...jeeeeeeeee...jeeee.... jeeeeejeeeeeeee. To bi u prevodu značilo položio sam, jeeee... Baš sam ja pametan, bolje rečeno strašno pametan...i položih ispit k'o da ga nikad nije ni bilo...onako, s nogu. Ušao ja kod profe, hu-ha-ovo-ono, i kaže on "Kolega, dajte index". Inače, to mi je najdraža rečenica u životu...vjerujem i svim ostalim studentima..."Kolega, dajte index", kako to samo lijepo zvuči. Nema tog planinskog potoka koji ima ljepši zvuk i nema te ptice koja ljepše pjeva od profesora kada to izgovara...sa tim trebamo nastupiti na evroviziji, na MTV Awards i malom šlageru...
Uglavnom, još jedan da položim+diplomski i čitaćete blog jednog inžinjera...još malo, još malo...
I hvala vam svim što ste mantrali za mene, što ste mi pružili podršku kada mi je najviše trebalo, hvala udruženju mantraša iz Chichaga, pod nazivom "Mantram ja, mantraš ti", koje je bilo na mojoj strani, hvala vladi Narodne Republike Kine što mi je organizovala masovnu telepatsku podršku, hvala Tibetancima što su sjedili u čudnim položajima zbog mene, hvala Antifašističkom Vijeću Žena Jugoslavije (AFŽ), hvala svima onima koji su slali pisma podrške i gole slike, hvala mojim sponzorima i vijernim navijačima, bili ste mi drugi igrač... :p

Lako se vama zajebavati...Jednog dana će neki stari, dobro stari, bradati pjesnik o meni napisati ep, ili barem kratku priču sa tužnom fabulom i nekarakterističnim opisom likova.
Ispit mi je opet odgođen, ovaj put za 4 dana. Pa ne može to tako! Ja taman poluspreman, a ispit odgođen. Za ta četiri dana kroz moju glavu će da prođu vjetrovi, tornada i orkani, a i poneki jugo (jugo će kažu, oni što videee....)
Juče sam otkopavao auto, lopata u jednoj, srp i čekić u drugoj ruci...pa udri po neprijatelju...UDRI! Sam sam sebe podsjetio na Aliju Sirotanovića...tačno sam osjetio neku nit između nas dvojice. Jes da je on nastojao pobjediti Ruse, a ja otkopati planinu snijega sa auta, ali to nije ni bitno... I fino sam zamahivao, ljudi su sve stajali i govorili: "Jao što ovaj dečko fino zamahuje...da mi dovedemo onu našu kćerku nebil' se njih dvoje vidjeli?Tako je vrijedan..." To mi je dalo krila pa sam kopao, i kopao, i kopao...sve dok na kraju nisam poslao i auto i lopatu u 3PM i otišao kući. Pokušavao sam u imeniku naći broj profesora Baltazara u nadi da on ima magični otkopavač auta u onoj bočici...navodno profesor Baltazar ne postoji...bar tako rekoše oni u pošti...kako ljudi samo mogu biti glupi. Pa ako ne postoji ko je onda onom prodavaču pereca pomogao da poleti u glupoj vjetrenjači? Ko? Da nisam ja možda?
Dakle, u subotu mi je ispit...to znači da svi vi u subotu treba da mislite na mene i u sebi recitujete neke mistične stihove (uz upaljene svijeće, lotosov položaj i mirisna drvca, a ko je u deficitu sa mirisnim drvcima moze aktivirati ono što koristi mama od onog malog kineza na WC šolji).
Ako neko nema ideju za mantru evo mu templejt:

""Oooooo,ooooo,oooooo
mmmm...mmmmm, mmmmm
oooo...mistikaaaa...oooooooo
oooo...softveeeer...mmmmm...hardveeer...
mmmmm...onaj svijeeeet...programski jeziiiiik..."

Mislim da će to biti dovoljno, kasnije možete i sami improvizovati. I onda će svete sile svih svjetova + tame doći u zgradu mog fakulteta i odašiljati mi molekule znanja koje će se zatim pomoću specijalnog adaptera prolagođavati mojim moždanim impulsima i nuditi mi odgovore na ponuđena pitanja.
E baš tako...
(Da se primjetiti da sam malo "zanesen" od učenja, ali bitno je naglasiti da prilikom pisanja ovog posta nijedna životinja nije povrijeđena.)

Životni moto pod kojim žive i rade svi pripadnici najgluplje nacije na svijetu. Ma ljudi moji meni ova Amerika isto ko neka cirkuska atrakcija. I ova sad situacija mi je tako super...
Cijeli svijet zna da se radi o najobičnijim pi*kicama koje imaju hrabrosti da napadaju samo zemlje koje se ne mogu braniti. I uvijek pod nekim srceparajućim izgovorm a ustvari svaki put za cilj imaju najobičnije razbojništvo i pljačku (Vijetnam - zlato, Irak - nafta...). I sad im nije dosta što su opljačkali Irak, pobili na desetine hiljada civila, mučili ih po logorima u nacističkim manirima, porušili istorijske vrijednosti koje su i po nekoliko puta starije od njihove usrane zemlje...sad hoće to isto da urade i sa Iranom. I opet pod izgovorom nuklearnog oružja. Džaba se ovi kunu da ga nemaju, džaba im cijeli svijet govori da to ne rade...žeđ za tuđim novcem je jača od svega.
I onda se desi najbolji potez ikada; Sjeverna Koreja u znak solidarnosti sa Iranom pošalje poruku amerikancima: "Napravili smo nuklearno oružje, napadnite sad nas..." Hehehe...koreanci znaju da se radi o običnim kukavicama, koji su sposobni da ih napadnu jedino ako im prethodno obećaju da će se braniti isključivo kašikama i viljuškama...a i to je upitno...ipak su viljuške bodljikave...

Hm..čini mi se da sam još ziv, stan' da opipam srce...da...radi. I još ko zna do kada ne bih sjeo da napišem koju da ne dobih neke kritike kako me nema dugo. So, hvala mojim kritičarima :) Ali stvano, u zadnje vrijeme imamo toliko obaveza da to vise nije humano. Prvo, fakultet kao privodim kraju...uh, gore su mi ova 2 ispita nego 15 prije toga. Nikada nisam vjerovao studentima koji su bili u istoj situaciji i svi govorili "vidjeces...". I stvarno vidim...užas. Pa onda posao, i to puno radno vrijeme...pa poslići sa strane...jel meni neko vjeruje kad ja kažem da mi bukvalno, ali bukvalno, bude muka kad se približim računaru. Kako i ne bi kad pred njim provedem po 15 sati dnevno...
Danas čuh sa TV-a iz druge soba kako djevojka X kaže da joj je želja kad diplomira da sjedne u auto i ode sa drugaricama na kafu u Split. E to ću i ja da uradim; pokupim par jarana u auto i pravac Split, Dubrovnik ili Herceg Novi...samo na kafu, ništa duže...ustvari iznajmim autobus i povedem blogere na kafu... :)

I stvarno sam poželio blogove koje, moram biti iskren, u zadnje vrijeme slabije posjećujem, ali sve ću ja to nadoknaditi...obećavam...samo dok se ovo malo smiri.

Eto, sve vas koji imate živaca da čitate ove moje gluposti puno pozdravljam; muškarcima čvrsti virtuelni stisak ruke, a macama velika pusa :*
Sad idem da se onesvjestim od umora na krevet, ali eto me nazad još koliko sutra...što bi rek'o glavni zlikovac iz filmova "I'll be back!" ;)

Ovih dana se kod nas intenziviralo medijsko prepucavanje između onih koji vole da im je partner suprotnog i onih koji vole da im je partner istog pola kao i oni. U principu nemam ništa protiv homoseksualaca, čak ih normalnije prihvaćam nego većina mojih prijatelja, "Will & Grace" mi je omiljena serija. Jebiga, ljudi imaju svoje strasti i svoja shvatanja...nikada se neću upuštati u raspravu da li je to normalno ili ne...jednostavno se ne smatram kompetentnim. Ali stvarno mi ponekad idu na živce...mislim, imaš svoj način života, zašto sve oko sebe moraš maltretirati sa tim? Stvarno nema potrebe non stop isticati gay, gay, gay. Lično sam svojevremeno prisustvovao stručnom informatičkom seminaru na kojem je jedan od strenđera predavača izašao i prva mu je rečenica bila "Hello, I'm gay" Ma idi u p.m. i ti i gay, boli me neka stvar jesi ti gay ili ne! Koliko bi lud izgledao neko ko bi na informatičkom seminaru izašao i rekao "Zdravo, ja volim velike sise"...ludak definitivno. A ovaj prvi misli da je simpatičan. I ako mu kažeš da je ludak odmah će biti da ne poštuješ njegova prava. Kao oni dosadni vegetarijanci kad počnu maltretirati ljude sa svojim shvatanjima..."kako možeš da jedeš nečije dijete"...e tu bi mu ja šamarčinu zveknuo u trenu! Ne moras jesti, pusti mene da jedem!
Mada, iskreno govoreći, ne mislim da je normalno to što jedan muškarac želi da spava sa drugim muškarce...ne mislim da je normalno ni to da jedna žena želi da spava sa muškarcem... Ko bi želio spavati sa muškarcima pored žena...žena koje su tako divne, krasne, nježne, lijepe...imaju tako divnu kožu, tako lijepo mirišu...
Po meni ispravno i pametno postupaju jedino muškarci heteroseksualci i lezbe. Ja da sam žensko, definitivno bih bio lezba :))

Danas su nasi fudbaleri izasli na megdan jednoj od najjačih svjetskih reprezentacija. Iran, ta svjetska fudbalska velesila, od čijeg samog pominjanja odmah zadrhte i Njemci i Englezi, a o Brazilcima da i ne govorim...bježe ko ludi. Poraz od ovakve ekipe uopšte nije blamaža...kakvi. Pa za Iran igraju sve same zvijezde i najpoznatiji fudbaleri svijeta. Da smo imali nekog lakšeg protivnika pa bi čovjek i rekao, ali ovako...nema zamjerki. Treba odati sva priznanja našim reprezentativcima koji su hrabro i ponosno branili boje naše zemlje, koji su se zalagali koliko su mogli i požrtvovano se bacali na svaku loptu, ne posustajući ni u najtežim trenutcima...neka im je hvala!
A i sudija je navijao za Iran, to je i laik mogao vidjeti. Pa gospodine sudijo valja li to tako? Jel to poštenje i drugarstvo? Sram vas bilo!
Tek što nismo sreće imali...pa to je nečuveno...svo vrijeme smo bili bolji, ali nikako nismo imali sreće...kao i u 90% utakmica koje smo odigrali. Ne, uopšte nisu krivi naši nesposobni igrači...oni su se borili k'o lavovi...

Pa šta se ovo desi od jedne fudbalske nacije...šta uradiše potomci Papeta, Osima, Haseta i ostalih legendi ove države... Doživjeli smo to da nas jedan Iran pobjedi...Iran za čiju reprezentaciju jedan prosječan fudbalski fan nikada nije ni čuo.
Bolje da ne igramo nikako; što više igramo to se više brukamo. A možemo i da se bacimo u neke druge sportove...ping-pong, domine, pasijans...

Nego, jesam ja spomenuo da nismo imali sreće?

Upravo čuh tužnu vijest...onaj krmak od 1/3 predsjednika, koji se odaziva na "rok, rok Borislav Paravac" je imao danas saobraćajnu nesreću negdje kod Zenice...i preživio. Pu, jebemu...a tako je bilo blizu. Ustvari imao je saobraćajnu sreću, a građani nesreću.
A kad pomislim da ga je 666 upravo u ovom trenutku mogao umakati u kazan sa lavom..."rok, rok" se otima a ovaj gura odozgo...pa uzme kutljaču i malo ga polije po glavici njegovoj ćelavoj... ah, željo pusta. Ovako ćemo morati još neko vrijeme da gledamo njegovu zbunjenu facu tipa "Ko? Jel ja?". Ali nada umire zadnja - valja njemu iz Zenice nazad u svoje selo...da je pametan otišao bi na pripreme u Zeničku željezaru... :)

Nemam bas običaj da se nadovezujem na nešto što sam već napisao, ali i to se nekada mora... Nešto što baš moram napisati. U zadnjem postu sam pisao o situaciji u olimpijskom nam gradu za vrijeme zime i o silnim ledenicama koje vise sa svih strana. Danas sam na pauzi brolazio gradom i bas gledao...čini mi se da nikada nisu bile veće, vjerovatno su nagle temperaturne promjene uzrok toga. OK stoji tu i tamo poneko upozorenje, ali zar upozorenja treba da čuvaju ljudske živote?
Poznajem ženu čija je kćerka jedinica, na sred Ferhadije, poginula od ledenice i vjerovatno me zato to sve toliko tangira.
Dakle ledenice vise i kao što napisah, dok neko ne pogine, niko se neće sjetiti da nešto poduzme po tom pitanju....
A samo 200 metara dalje, pored zgrade Narodne banke, zaustavlja se dizalica i podiže par radnika, koji zatim skidaju led sa krova banke. Super je to...samo što se ovaj put ne radi o pješačkoj zoni, već ispod krova stoji parkiran napucani, crni pasat nekog od naših guzonja. Pa zar mi u svakoj situaciji moramo dokazivati da smo jedna ciganska zemlja u kojoj je sistem vrijednosti totalno poremećen i ljuidski život najmanje bitan? Nek' je pasat spašen, a to što djeca prolaze ispod ledenica nema nikakve veze...
Ako bi narod sa tih istih krovova počeo bacati ćlanove gradske uprave, možda bi im nekad i došlo iz guzice u glavu...

E ne mogu da vjerujem...Pa ovo već sedmicu dana ne prestaje da pada. Sve nešto kontam da nije u pitanju skrivena kamera? Ili možda zavjera svjetskih sila protiv mene...ko da gledam Busha : "Sarajevski ne voli snijeg, jel? Zovite sve bombardere koje imamo, napunite ih snijegom i pravac Sarajevo...vidjece on...terorista jedan..."
Ma ustvari od sinoć mi i nije krivo što pada snijeg. Upalim ja TV kad tamo izvještaj iz Dalmacije. Mali dalmoši uživaju u snijegu, grudvaju se, prave snješka...kaže jedan od nekih 8-9 godina: "A taman sam govoria materi da snig neće više nikad pasti, kad on pa danas..." Hehehe...bas su mi bili slatki...pa oni vide snijeg jednom u toku svog djetinjstva.
Ovom prilikom bih da pozovem sve nadležne organe da se organizuje prijevoz snijega do Dalmacije, kamionima i vozovima, kako bi smo još jednom na djelu pokazali svoju humanost i uveselili mnoga dječija srca...
Obično u ovo doba godine sarajlije počinju da igraju jedan zanimljiv sport simboličnog naziva "borba za sopstveni život" Pravila su vrlo jasna i precizna; treba proći gradom i ostati živ ili bar sa manjim tjelesnim ozljedama...na taj način se skupljaju bodovi. Naime, sa svih zgrada koje se nalaze u Sarajevu, pa tako i sa onih koje se nalaze uz najprometnije pješačke zone, vise ledenice. A ledenice imaju jednu ružnu osobinu da se tope i padaju na zemlju. Tako da u Sarajevu ne prođe nijedna zima a da bar neko ne pogine ili bude teže povrijeđen šetajući Titovom ulicom ili Ferhadijom. Naravno organima još nikada nije palo na pamet da nešto poduzmu prije nego što neko strada... Vjerovatno zbog toga što je Sarajevo olimpijski grad pa misle da su zimske igre u krvi svim građanima...
Dakle, ako želite da rizikujete sopstveni život, da hodate u strahu da vas nešto ne pogodi u glavu i da posjetite NAJMORBIDNIJI, NAJBESMISLENIJI, NAJUZALUDNIJI i NAJGLUPLJI festival ikada, koji se ovjde održava svake godine pod nazivom "Sarajevska zima", dođite u Sarajevo - olimpijski grad!