Sarajevski

Aaa...vidi blogaaaaa


24.01.2005.

Depra...

Osjećam se bezveze. Pravo bezveze. Kažu pametni ljudi da je jučer bio najdepresivniji dan u godini. Kao oni nešto računali i gatali i izgatali da je 23.01 najdepresivniji. E pa tu su se zajebali, mene puca depresija tek od sinoć, sto će reči da su fulili za najmanje 12 sati. Veze oni nemaju...
Ma ozbiljno, baš sam onako...niti mi se šta radi, niti znam šta bih sa sobom. Ne ide mi se vani, ne ide mi se u kino, ne ganjaju mi se mace, ne gleda mi se TV, ne sluša mi se muzika, ne piše mi se po blogu - no inspirejšn, ne vozi mi se auto...čak mi se ni ne svira. A to je baš gadno. Obično kad god mi nešto ne ide dobro, uzmem malo gitaru u ruke i sve ode kao rukom odnešeno (with hand). Sad mi se ni to ne radi. I pada glupi snijeg...
Baš bih volio imati neku čarobnu zajebanciju za ispunjavanje želja, recimo "Čarobni ispunjavač želja 2005", koji bi radio na neko alternativno gorivo jer mi je mrsko ići u RS da sipam gorivo za auto, a pogotovo za ČIŽ 2005. Dakle sad bih ja uključio taj ČIŽ 2005 i tražio da mi ispuni tri statistički najtraženije želje...već rekoh da nemam inspiracije, pa mi ni želje ne padaju na pamet.
I da vidim slona uživo, to bih baš volio...

22.01.2005.

Odoh i ja u Evropu (Jurop)!

Meni dosadila crna podloga...ali ono bas dosadila. S obzirom na to na nas čekaju svijetli dani i da u našoj zemlji nema ama baš ništa crno, i ja sam odlučio da ne budem crna ovca, već da promijenim podlogu na blogu. E sad, neda se meni nešto šiziti i izmišljati dizajne, dodavati slike na sve strane, mijenjati boje slova, kalendara i šta ti ja znam... To mi je malo faking mrsko, tako da ću ja ipak izabrati jedan od postojećih prijedloga, a neka je hvala našem administratoru koji je pod nas podstro cijelu lepezu raznijeh templejta :)
Što bi naš narod rek'o u momentima obuzetosti najvećim duhovnim mudrostima:
"Jeb'o onaj crni templejt!"

17.01.2005.

Idealna djevojka

Hehehe...taman se završio šou pod nazivom "Najpoželjniji neženja" u kojem smo imali priliku gledati nekoliko glavonja kako se šepure na pozornici dok djevojke u publici uzdišu za njima i padaju u nesvijest, a već je na pomolu novi šou. Ali...ovaj put se radi o drugoj strani, ovaj put ćemo gledati izbor najbolje mace...jeeeee.
Doduše odgovorni ljudi su, bez ikakvog logičnog objašnjenja, ovu veliku kulturno - istorijsku manifestaciju prozvali "Idealna djevojka". Ma koja idealna djevojka, treba da se zove "Najbolja maca" i tačka. E to će biti super šou. Iskreno, već imam svoju favoritkinju, iako još nije ni počelo natjecanje. Ustvari imam ih jedno 150 :)
I tako će se one pojavljitavi na našim TV aparatima svakih sedam dana, i šetače po njima, i odgovarati pametno na pametna pitanja, i plesače i pjevati...jes da to sve nema nikakve veze sa konačnom odlukom jer će na kraju i pored svih (ne)sposobnosti pobijediti ona koja najbolje izgleda. Što je i pravedno ;)
S obzirom na to da su djevojke malo "plahije" od muškaraca ne smijem ni pomisliti u šta će se sve pretvoriti...bar jedno čupanje za kosu nam ne gine...pa onda ogovaranja, tračevi, zuta štampa, prljavi veš...sve same lijepe stvari koje jedva čekam da počnu :)
Ovaj put ćemo gledati muškarce kako plaću dok natjecateljice čitaju poeziju, kako im drhti muška usnica dok mace izvode tužni dramski komad, kako histerično vrište pokušavajući uhvatiti grudnjak koji je neka od natjecateljica bacila, uzvraćajući joj odmah bacanjem svojih boxerica...takvi smo mi muški...
Ja več šijem zastavu koju planiram nositi na LIVE snimanja i sutra idem da se kandidujem za vođu navijača neke od natjecateljica.
Sve nešto kontam da bi se ovo takmičenje trebalo održavati na nekom parkingu, jer mi najviše volimo da trubimo kada vidimo dobru macu...bez trube ništa nije isto, kako da izrazimo svoja osjećanja?
Dakle, neka počne drnek već jednom!!! A vi mace...javljajte se brate za takmičenje... :))

13.01.2005.

Nema više...

Nema više dobrih filmova! Ili sam ja možda postao previše probirljiv? U zadnje vrijeme sve češće i češće gasim video prije kraja filma. Zaista ne mogu da podnesem tu hrpu (uglavnom) američkih gluposti. Očito je da je već odavno zarada novca daleko bitnija od umjetničke (i bilo koje druge) vrijednosti.
Filmovi nemaju smisla, nemaju logike, sve manje pažnje se posvećuje priči filma, detaljima... Sa druge strane glumci čije su glumačke sposobnosti jako upitne zarađuju sve više novca. Kako neko jednom polupismenom majmunu kao sto je recimo Bruce Willis (svaka čast na šarmu) može dati 20.000.000 $ da se pojavi u filmu? Par mjeseci glume i 20 miliona je u džepu!! Ja znam da te pare neću moći zaraditi za 20 narednih života...(bar se nadam da bih mogao za 20 ;) ). Šta, jel on baš toliko pametniji i sposobniji od mene? Ili od bilo kojeg drugog "običnog smrtnika"? Da nema neke natprirodne moći, da ne lebdi u zraku, hoda po vatri?
Kako to da u novoj glumačkoj eliti ne postoji niti jedna ličnost koja bi se mogla nazvati legendom? Ne postoji nijedan Humphrey Bogart, nijedan Paul Newman, nijedna Elizabeth Taylor, Bridgette Bardot…
"Spiderman" je zaradio 200 puta vise novca nego "Casablanca" i "2001: A Space Odyssey " zajedno...zar se samo meni to čini smiješnim?
Ono sto nisu imali stari dobri filmovi i glumačka elita, a što imaju današnji "pokušaji filmova" i glumačke nule kao što su Ben Affleck ili Catherine Zeta-Jones je xafsing! xxxing je taj koji diktira pravila i postavlja norme. Koliko sam samo puta otiša u kino jer sam vidio dobru reklamu za film, a izašao krajnje razočaran. A koliko sam samo puta u videoteci uzeo neki anonimni film za koji nikad nisam čuo, a onda ga pregledao i po nekoliko puta...
Ne smijem ni da pomislim šta će biti sutra i šta će moja djeca gledati. Tvornica smeća "Hollywood" radi punom parom i sve veća bijeda iz nje izlazi zarađujući sve više novca.
Ne preostaje nam ništa drugo nego da ne nadamo jednom dobrom meteoru, ako ne zbog nas onda bar zbog generacija koje dolaze. ;)

08.01.2005.

Opet sam ti u kafani...

Jednom me prijatelj upita gdje izlazim. Hm...pa nemam pojma, uglavnom xxxx, xxxx, xxxx a najčešće Central. Centra?Ma jebo te Central, povešću je tebe da vidiš šta je central kod nas!
Inače je dečko iz jednog manjeg bosanskog gradića.
I stvarno, već idući vikend me povede. Nakon što smo prešli nekih 60-ak KM (kilometara, ne konvertibilnih maraka) puta, i nakon što pokupismo njegovo društvo, stadosmo pred jendnu omanju kućicu iz koje je izbijala prigušena svijetlost. Kućica je inače bila izvan pomenutog gradića i do nje nije baš vodio gradski autobus :) Nakon što smo izašli iz auta, prvo smo morali proći kroz dvorište, ali polako, da ne probudimo ono što je spavalo u kućerini za pse zbog čije veličine bi neko mogao pomisliti da u njoj spava, u najmanju ruku medvjed.
Ušli smi i smjestili se za jedan sto. Naravno drveni, daščani sto, kakve su bile i stolice. Preko stola plavi karirani stolnjak. Nema dobre kafane bez plavog kariranog stolnjaka!
Atmosfera ko iz snova: sto do nas zauzima društvo zagriženih kockara. Ulog velik, cigara dogorjela do filtera i dalje u ustima, znoj na čelu...valja se ženi vratiti kad prokockaš platu. Za drugim stolom jedan bekrija podbočen spava. Taj je već ipucao svoju dnevnu kvotu alkohola. Treći sto - sto užitaka. Sjedi mlada u minjaku, sa pozamašnim dekolteom i čita novine. Nije nas ni primjetila.
"Damo šta piješ ?" - obratismo joj se hrabro
"Ma može konjak" - reče i osmjehnu se kako samo ona zna, sa par zuba manjka i zabacujući "zanosno" kosu.
Trojica u potkošuljama su na drugoj strani kafane igrali pikado.

Dolazi konobar, ujedno i vlasnik objekta i počinje da recituje
"Nema mala ledine u gaju,
gdje se tvoja leđa ne poznaju"

Bi mu vrlo drago kad saznade da sam ja iz Sarajeva: "Oooo pa nemamo često takve goste" (Tad sam se osjećao ko Klinton Bill)
Kroz pet minuta nam donese naručene pive i zdjelu sa sirom, kajmakom, sudžukom i vrućom pogačom, koju nismo tražili. "Evo za gosta iz Sarajeva, da svima pričaš tamo kako se kod mene dočekuju gosti"

I tu noć dobro popismo i dobro mezismo, uz Tomu Zdravkovića koji je pjevao sa starog kasetofona. Sa gazdom sklopih dogovor da ću organizovati autobuski prevoz iz Sarajeva do njegove kafane, a za uzvrat dobih još jednu pivu na njegov račun.
To je ljudi moji trebalo doživjeti, to je bilo nešto...sa tim se ni najbolji Sarajevski klubovi ne mogu nositi. Kakve diskoteke, kakvi pubovi.
Taj merak i zajebancija...
Ostadosmo do pred zoru i ostavismo dobre pare za stolom. Nismo razbijali čaše i pravili lom...malo nam je falilo i da mladu pokupimo. :)
Uglavnom, gazda zadovoljan, mi zadovoljni, svi zadovoljni...to su bila vremena...

04.01.2005.

IZVOĐAČI PASA

Svašta ja mogu da razumijem. Mogu da razumijem recimo II zakon termodinamike, mogu da razumijem jednu šesnaestinu promila ženske logike, mogao bih da razumijem Bušmana kada bi mi rukama pokušavao objasniti kako je došao do Sarajeva...ali jedno ne mogu da razumijem: izvođače pasa.
Krenem na posao, negdje oko pola 8 i na tom teškom putu moram proći kroz jedan park. U to doba temperatura zraka je oko -75 stepeni celzijusa. Ptice su se zaledile u letu...na drugom kraju parka kroz mećavu se probija ruska djevojčica-sirotica iz bajke, uz pratnju violine koja tužno svira...toliko je hladno da bi se i Lada ugasila. I u sred tog Sibira, prkoseći svim moralnim normama, šetaju se izvođači pasa sa svojim psima. Pa ljudi moji jeste li vi normalni? Ustajete u 7 sati iz toplog kreveta da biste izveli svoje pse da piške i šta ti ja znam...E to nikada neću shvatiti!
A možda nisu ni ti jadni ljudi krivi, možda su i oni samo žrtve tih lukavih stvorenja koja ih ranom zorom gurkaju svojim podlim njuškicama tipa: "Vidi me kako sam sladak...jao jao...vodi me sad vani". Prije par dana sam vidio čovjeka kako voda malog bijelog psića obučenog u žuti džemperić i sa plavo-crvenim "tenama" na šapama. Bilo mi je žao čovjeka koji nije shvatio da se pas tako obukao samo da bi ga izmamio vani...nasjeo je na njegovu prljavu igru i nije bilo povratka...gledao me je pogledom koji moli za pomoć, a suza je na trenutak zasjala u njegovom oku... Okrenuo sam glavu, grlo mi se steglo od bola. Nisam mogao ništa uraditi...bilo je kasno...Samo sam još vidio kako nestaju iza ćoška...
Koliko još ljudi mora izvesti svoje pse ranom zorom da bismo vidjeli istinu? Koliko još nenaspavanih i promrzlih ljudi mora proći pored nas da shvatimo da se to i nama može sutra dogoditi? Ne dozvolimo da završimo kao Jozef K. Dignimo svoj glas dok ne bude prekasno.
I tog momenta sam odlučio: ŽIVOT ĆU POSVETITI BORBI ZA PRAVA LJUDI MALTRETIRANIH OD STRANE OKRUTNIH ŽIVOTINJA !!! Okrenuo sam glavu prema nebu, široko raširio ruke i zapjevao:
"All we are saaaaaaaying is give peace a chanceeee..." :)

02.01.2005.

Kada dernek utihne...(ukratko)

E ovo je bio jedan dooobar dernek...dooobar! Dobro društvo, dobra muzika, dobra hrana, dobro piće...žene ne baš po mom ukusu(uglavnom zauzete :)) ), ali šta da se radi.. Zajebancija na nivou i to uglavnom sa ljudima koje prvi put vidim...ma extra! Da li ima iko od vas ko zna kako dobro zvuči "Supermen" uz harmoniku i gitaru?
Kad se sve sabere, dernek je ispunio očekivanja, iako baš i nisam neki fan novogodišnjih proslava. Što bi rek'o moj prijatelj nakon što smo se svi probudili jutro poslije:
"I šta sad? Evo prvi je januar...isto je k'o i juče. Mi slavili baš ko da će nam danas neko dati po 1000 eura..." Tako to nekako i ja vidim...
Ono što je najbitnije u cijeloj ovoj novogodišnjoj situaciji je da sam ja dobio paket čokoladnih bananica (49 komada) i da sada planski kvarim stomak kombinacijom: Čips-čokoladne bananice-ruska salata-čips-čokoladne bananice-rusaka salata-čips... rizikujući da dobijem višak kilograma i da formiram "bojler" iako se još nisam oženio :))

LJUDI SRETNA VAM NOVA GODINA!!! ŽELIM VAM PUNO ZDRAVLJA, SREĆE, LJUBAVI, SEXA I PARA. NEKA VAM SE ŽELJE ISPUNE I SNOVI OSTVARE...

28.12.2004.

Rieliti šouowi

E ljudi moji jesu meni smiješni ovi rieliti šouowi. Pa mislim, stvaaaarno...kakvog ovo uopšte ima smisla? Nisam neki vrli gledalac televizijskog aparata, ali kad god i u koje god doba ga upalim, daje se neki rieliti šouw. Sve kontam da ću jednom vidjeti sam sebe kako sjedim i gledam TV, a kamere me snimaju iz četiri ugla.
Čak i mene bude sramota kad upalim TV, a tamo se oni silni talenti pate i urlaju iz petnih žila(jel ima neko uopšte da živi na ovim prostorima a da nije konkurisao za talenta?)...kako je tek njima?. Pa zar je to nekome još zanimljivo? Ili onih nekoliko besposličara koje zatvaraju po kućama...šta, oni bi sad kao trebali biti zanmljivi i mi svi da padamo na glavu od uzbuđenja dok ih gledamo?
Kažu da se svijet sastoji od dvije dobre ideje; sve ostalo su kopije. Tako je i sa ovim cirkusima. Neko je smislio daj šouw, zaradio pare na njemu, a sad ovi naši pokušavaju plagijatima ušićariti koji dinar. I prikazivaće ih sve dok ljudi u agoniji ne počnu izvršavati samoubistva ispred svojih TV-a.
Zašto ne probaju recimao sa naša tri precjednika? Neka im stave kamere u predjedništvo pa će vidjeti kako će gledanost porasti. Svega bi tu bilo: i sexa, i nasilja, i podvala, i spletki, droge, alkohola...
Scena gdje dvojica predsjednika, u crnim halterima i kožnim tangama, jašu trećeg obučenog u crvenkapicu bi obezbijedila neslućeni skok gledanosti. Pa zajednička tuširanja, igranje doktora...evo i ja tek sada vidim koliko potencijala naših predsjednika je ostalo neiskorišteno.
Stvarno sam ja jedan televizijski genije!!!
Haj zdravo! :)

24.12.2004.

Maca

Na plažu smo došli jako "rano", negdje oko jedan sat, još uvijek pod uticajem sinoćnjeg alko-provoda. Jebote ni slutio nisam da ovdje ima takvog derneka. Jučer smo došli i još uvijek snimamo situaciju...more je u pitanju, nema žurbe. Naravno peškire smo stavili odmah pored bisera jadrana; dvije ležeče djevojke...jedna "nako", druga "woooow". Kao što bi i svaki drugi normalan muškarac uradio na mom mjestu, okrenuo sam se na stomak i odmah zaspao... :) Odnosno, pokušavao sam zaspati...mace su ležale i razgovarale...
Podigao sam glavu:
- Hej pa ove dvije do nas su iz Sarajeva!
- Jel?! A odakle ti to znas?
- Odakle znam...pa čuj kako pričaju..."ba", "fakat"...gdje se jos govori "ba" i "fakat"?
Moj prijatelj je po prirodi prirodno odlučan:) tip i nije mu trebalo dva puta reći...provjerio je na licu mjesta. Ispostavilo se da sam u pravu, njih dvije su zaista iz Sarajeva. Nije da im je to bio plus, planirali smo naći neke "strankinje" po mogućnosti iz domaće zemlje, ali kad odes na more i ležiš na 658 stepeni, bude ti drago čuti sarajevski jezik (iako si samo 300 KM od Sarajeva). I tu je krenula priča, upoznavanje, odmjeravanje...znate ono da ako sputite bebu u vodu ona instinktivno zadrzi dah? E pa tako sam ja odmah instinktivno napao "wooow" macu...kako je bila dobra... Iz aviona se vidjelo da se radi o sexy-bitch maci. Da ne dužim puno, u roku od vrlo kratko sam sjedio pored mace na peškiru (prijatelja je istovremenuo napadao macu-drugaricu) i pokušavao joj se predstaviti kao najbolji, najdivniji, najpametniji i ostalo naj...znate već kako to ide. Ne bi ona bila prava sexy-bitch maca da me nije u sekundi provalila i odmah spomenula dečka u Sarajevu (#&$!&#$!), istovremeno me mazno gledajući pravo u oči. Prvi dan je prošao u razgovoru i mom stalnom napadanju.
Sutra smo opet sreli mace na istom mjestu i opet se podjelili. Sexy-bitch maci to što ima dečka nije smetalo da me zamoli da je namažem uljem... Svaki trenutak sam iskoristio da joj dam doznanja da je želim, svaki trenutak je iskoristila da me izaziva....namigivanje, osmjesi...a zatim distanca.
- A ti, imaš li ti djevojku?
(Imas momka jel?! E sada ćemo se stvarno igrati...)
- Da, i obje su iz Sarajeva...(lažem kao pas :) )
Samo na sekundu joj je osmijeh nestao sa usana. Nastavili smo sa igrom. Odlučio sam da udarim dirketno u glavu, pa šta bude:
- Da li ti glumiš, ili stvarno ne primjećuješ koliko mi se sviđaš?
- Primjećujem...ali ti bi da ti ja budem treća?Znaš šta, čak i da nemam momka ja nikada ne bih bila sa tobom!!!
Te večeri smo se poljubili. Toliko sam želio njene usne da sam gotovo osjetio elektricitet u tom poljupcu. Uživao sam, ali zaista uživao u svakom momentu provedenom sa njom u tih nekoliko dana. Noć provedena na plaži, romantično veče uz svijeće i gitaru, ludi provod u diskoteci...sve smo to imali. I dalje je igrala igru vruće-hladno (pa ipak je sexy-bitch maca), ali je sada svaki put završavalo sa vruće ;). Ja sam joj to i dozvoljavao; znao sam da je moja samo tih nekoliko dana, a onda se vraća njemu.
Bila je nevjerovatna...toliko mi se uvukla pod kožu, da sam poželio nešto više...da bude moja. Bila je neodlučna, on ili ja. Ja sam bio uporan. Što sam bio uporniji to je ona bila neodlučnija. Iznervirala me je njena neodlučnost:
- Kakve si ti samo glumica!
- Molim?!
- Pa ovo...ništa ti i ne značim, zar ne? Sve si ovo uradila samo da bi sebi dokazala da si mačka...da se možeš igrati sa kim želiš...
Gledala me je...i počela plakati. Samo se okrenula i otrčala...
Nikada se više nismo sreli! Koji sam ja kreten...

20.12.2004.

Mace

O da, volim mace...volim mace više od čevapa i mora zajedno. Mogao bih za sebe reći da sam jedan od većih ljubitelja maca na svijetu. Mace su tako divne, tako nježne, slatke, mile, krasne...mace su vrelo života (nečast izuzetcima). Kao i elemente u svakoj drugoj oblasti, tako i mace možemo podijeliti u nekoliko kategorija. Zbog mnoštva navedenih kategorija i podkategorija, govoriću samo o onim koje mi se lično najviše dopadaju(iz raznih razloga :p )
Na prvom mjestu su one nježne i tihe mace pored kojih svaki muškarac dobije zaštitiničke osjećaje. Takve mace treba grliti i grliti. Imaju obično jako lijepo lice i jako lijepe prste na rukama. Nježne su, nikada ne pričaju glasno i uvijek gledaju muškarca koji ima se sviđa, kao da će ga progutati očima. Meni se naročito sviđa ova vrsta maca u varijanti sa plavim ili zelenim okama. One osvajaju svojom jednostavnošću i nikada ih ne treba povrijediti. Ako se povrijede ove mace plaču i plaču i plaču...i onda pada kiša. I pored toga što mu mirne i tihe, ove mace znaju šta zaslužuju i obično se bore da to i dobiju. Nisu nimalo naivne (jedino što nisu svjesne svoje ljepote).
Na drugom mjestu su nesigurne mace. One se mogu prepoznati po svojim drugaricama. Kada drugarica nađe mamka i ona nađe momka, kada drugarica ostavi momka i ona ostavi momka, kada drugarica ofarba kosu i ona ofarba kosu. Lako padaju pod uticaj muškarca, ali mi se čini da one to uglavnom rade svjesno. Lako ih je nasmijati, a nije ih teško ni zavesti. Plaču jedino ako ih neko uvjeri da ih je muškarac povrijedio.
Treće mjesto pripada macama koje su sigurne u sebe...joj kako su te mace sigurne u sebe i kako im je lako izmaći tlo pod nogama (ovdje se misli figurativno, perverznjaci jedni). Dovoljno ju je samo odvesti u neki kafić u kojem nije bila i okružiti je njoj nepoznatim - momku poznatim ljudim. Sa ovim macama se mogu voditi pametni razgovori o svemu. Volim kada se sa macama mogu voditi pametni razgovorio svemu. Općenito, vrijeme provedeneno sa ovakvim macama je jako kvalitetno.
Četvrto, ali ne i posljednje mjesto pripada sexy-bitch macama. Kakve su samo ovo mace ljudi moji. Ne znaju baš najbolje geografiju, ni istoriju, ni strani jezik, ni bilo šta, ali znaju oko muškaraca. Muškarce posmatraju kao igračke - odnose sa njima kao dio igre. Mogu na toj temi magistrirati i doktorirati za jedan dan, toliko im je bliska. Izgledaju jako, jako dobro i toga su više nego svjesne. Tačno znaju kada treba prekrstiti noge, a kada uputiti sexy pogled. Ima onih koje žele da budu sexy-bitch mace, ali ne znaju mjeru...te su samo patetične.
Znam da će mnogi sad reći a zašto nisi spomenuo ove, pa zašto nisi one...meni su ove najdraže i tačka.
Slijedeći post: More, sexy-bitch maca i sarajevski...kako smo se zavodili!
(Jebote počeo sam ko oni ženski časopisi - moja ispovjest :) )

19.12.2004.

Te divne reklame

Možda sam ja malo glup i staromodan pa ne razumijem svu dubinu raklama koje se vrte na našim televizijma. I to mi je baš krivo. Ja recimo, seljober kakav jesam, u reklami "helooo..." za fantu vidim samo ljude koji podriguji, a ne neku ultra-cool-simpatičnu reklamu nakon čijeg prikazivanja bih trebao otići i smjesta kupiti bar karton fante. A meni ljudi koji podiguji, bilo na reklami, bilo u čevabdžinici, bilo u kafani, uopšte nisu mili i dragi.
Kako se nešto može reklamirati podrigivanjem?! Ili ja nešto ne kontam tu, ili su ljudi koji rade xafsing svi do jednog retardirani. Isto tako mi reklama u kojoj bi recimo neko odprdio "Always coca-cola" (a za koju, kako je krenulo, možemo očekivati da se pojavi) uopšte ne bi bila simpatična...govno kojim je na betonu ispisano "sprite" bi mi bilo još gore.
Ali ko sam ja da govorim protiv tih xafsinških stručnjaka, valjda oni znaju šta i kako treba reklamirati. Znam samo da fantu nisam kupio od pojave helooo reklame i da mi se previše gadi da bih je više ikada popio. Šteta je samo, što se televizijom ne može prenositi i miris, pa da prilikom emitovanja ove reklame ne možemo osjetiti i miris luka, ili suđuke iz podrigivačeve utrobe. S tim bi efekat bio još potpuniji.

14.12.2004.

Jesam ja vas lijepo upozorio?

Jesam ja govorio vama?Ovaj post malo ispod (pogledajte post ispod pa tek onda nastavite čitanje)! Jesam lijepo rekao da smo mi blogeri ugroženi, da nemamo nikakvih prava...ni zdravstveno, ni socijalno osiguranje...a valja djecu školovati :) Ali sam neozbiljno shvaćen...sve Saravjevki ovakav, Sarajevski onakav...
I šta se desilo?Ha? Sinoć, u kasno doba noći, po mraku (ne znam tačno u koliko sati, jer dane provodim u meditiranju, pa sam izgubio pojam o vremenu) je izbrisana nekolicina blogova na ovo malo našeg bosanskog bloggera.
Između ostalih, izbrisani su blogovi naših dika: N.P. i Č.K. (moram staviti inicijale jer nisam dobio odobrenje od njihovih roditelja da stavim puna imena :p )
Napadnuti, zvjerski izbrisani u cvijetu...ovoga...blogosti. Još se sjećam N.P. kako je sa osmijehom na usnama jebavale sve one koji joj ostavljaju zlobne komentare, ili Č.K. kako trazi od muškaraca da joj šalju slike svojih guzica :p...kao da je juče bilo...
Pa recite da Sarajevski nije vidovit...rame uz rame sa Nostradamusom i Edamerom. Imam ja još vizija, imam ih još puno...proganjaju me u snovima i na javi...
I ne smijem ih podijeliti sa vama jer se bojim da vam ne bude previše, jer su strašne... Zato ću biti mudar, baš kao Nostradamus i u stihovima vam opisati blogersku budućnost:

" Crveni kamen kad nebo uzjaše u pohodu,
i kad noćni jahač iščupa grivu konja svoga,
sa poznatog ostrva, oluja će donijeti jato riba
sa olvejs ultra ulošcima među škrgama"

To je sve što vam za sada mogu reći...

12.12.2004.

Sarajevski, 3,14čko jedna...

Mjesto radnje disko klub, svira narodnjake...ma ne, mjesto radnje jedna sarajevska kafana pod nazivom Central. Nisu narodnjaci već neki dum-dum štatijaznam. Stojimo u masi my friend i ja. Gužvancija, jedno obično subotnje veče...mnogo lijepih djevojaka, i ružnih muškaraca... Ima se sta pogledati, pokoji slatki pogled se uhvati, negdje gola nogica bljesne, negdje dekolte... Atmosfera po mom ukusu, odavno se nisam ismijao kao to veće, stvarno smo imali dobrih provala...
I onda ulazi ona...jedna plava maca, u farmerkama i do grla zakopčana, ali jebote...blješti. Ne nakitom, ne šminkom, već ljepotom. Ima onaj fol kojio kaže "toliko je lijepa da čovjeku zastane dah". E taj fol uopšte nije neka izmišljotina ili pretjerivanje, od ove mace zaista zastaje dah. I dolazi, i sa jaranicom staje metar od nas. Pričaju, ne bendaju nikoga oko sebe...
Friend: Sarajevki, idi pitaj je jel ona anđeo...
Sarajevski: Šta se tu ima pitati...nisi slijep...
I tu sam shvatio da sam 3,14čka...dobio sam onaj odvratni strah koji imaju muškarci kada je lijepa djevojka u pitanju. Ono zbog čega mi se puno takvih djevojaka žalilo kako ne mogu naći momka jer im niko ne prilazi. Inače ja nemam takav osjećaj, ali ovo...
Da se razumijemo, nisam ja njoj ni mislio prići, ali znam da ne bih to smio uraditi čak i da sam želio...ili bih možda u najboljem slučaju prišao i stajao sa glupim kezom, sve dok ne bi shvatila da sam retardiran :))
I onda smo se počeli zajebavati na naš račun i smišljati "dobre" fraze za prilazak, tipa
"Mala, ti si stvarno subotom jedna dobra 3,14čka..."
"Mala, da si samo malo ružnija prišao bih ti, ali ovako, nemaš šanse..."
Znam da bi je ovo oborilo sa nogu, i da bi morala popustiti pred ovako šarmantnim izjavama, ali je ona nezahvalno odlučila da ode... Do dugo u noć smo stajali i mahali za njom, dok su nam se suze slijevale niz obraze. Prošlo je toliko vremena(skoro 24 sata), a ja je više nikada nisam sreo...ko zna gdje je, i sa kim je sada... Zelio bih samo znati da li me se bar ponekad sjeti... :p

10.12.2004.

O jeeeeeeee...

Prije dva dana Sarajevo je još jednom potvrdilo da nimalo ne zaostaje za najvećim svjetskim gradovima kada je kriminal u pitanju. Ustvari, po tom pitanju Sarajevo ne zaostaje ni za manjim gradovima, ni selima, ni mjestima. Šteta je prva što ne postoji neko takmičenje u kriminalu na svjetkom ili evropskom nivou, jer bi to bila jedina disciplina u kojoj bi se mi mogli kvalifikovati za završnicu takmičenja. Vjerovatno bismo bili među prva tri nosioca.
Dakle, u srijedu je u Sarajevu kidnapovan sin jednog našeg fudbalera...bivšeg fudbalera, reprezentativca. Za dječakov život otmičari su tražili milion eura. Jebote...milion eura...ako ništa drugo, bar možemo parirati Kolumbiji...
I to kidnapovanje ne samo da predstavlja čin koji normalan čovjek ne može da shvati...pošalješ dijete u školu i ne možeš biti siguran da li će se živo vratiti, to kidnapovanje je u sebi sadržavalo nešto puno, puno gore. Moglo se pretvoriti u prvu dominu kojom se obara nepregledan niz domina, a svaka u sebi sadrži po jednu otimicu... Laka zarada, a šta naš narod više voli nego laku zaradu? Ali...
Danas u poslijepodnevnim satima policija je oslobodila dječaka!!! Zvuči nevjerovatno, ali naša policija je zaista uspjela izvršiti uspješnu i efikasnu akciju i tako, bar jednom, dokazati da mogu i više od vođenja pukog zapisničkog posla...kada je sve gotovo. Dječak je živ i zdrav vraćen roditeljima, govna su pohapšeni, neka su u bjekstvu, a jedno je teže povrijeđeno. Za svaku pohvalu, mada da sam se ja pitao završilo bi ovako: Dječak je živ i zdrav vraćen roditeljima, a nakon toga su otmičari poubijani drvanim palicama na licu mjesta.
Sve čestitke policiji koja je izvršila upad...svaka čast momci, pokazali ste da ste heroji, zaslužili ste priznanja. Nadam se samo da umjesto momaka, koji su zaista zaslužni što se sve tako završilo, nećemo u narednim danima po televiziji gledati razne ministre i načelnike MUP-a kako pokušavaju da se kite njihovim perjem.

Jos jednom: SVAKA ČAST MOMCI !!!

07.12.2004.

ATAK!

Upravo sam bio napisao jedan skandalozno-provokativno-razotkrivačkomisterijski-nevjerovatnodobri post koji je svojim sadržajem trebao uzdrmati domaću i svjetsku javnost, izazvati pad na koljena najvećih sila novog poretka, zaustaviti ratove, glad u Africi, čak dati naučnicima osnovne postavke formule lijeka protiv nekih neizlječivih bolesti. Ko je ubio Kenedija? Koja je prava istina Roswellove doline? Gdje se nalazi Elvis? Da li je Vesnica Pisarevičić snimila pornić sa delfinom? Sve je to pisalo u mom postu... I onda?Onda je uslijedio udar!!! Strujni udar!!! Nestalo je stuje...odmah mi je pao mrak na oči. Unutrašnji neprijatelj podržan domaćim izdajnicima i petom kolonom je podmetnuo kvar, nasrnuli su na ono što je najsvetije i najmilije jednom dobrom i poštenom blogeru. Izbrisali su mu post na mjestu na kojem su njegovi djedovi pisali postove i gdje se pisanje prenosilo sa oca na koljeno...bez imalo srama su udarili na blogovske tekovine.
Ali ono što me ne ubije, ojača me...sad sam još jači i spremniji za njih. Ožiljci koji su se u mome srcu uklesali za vrijeme minulog nestanka struje, učinili su me čvršćim i odlučnijim. Zbog toga stisnute šake...ne, stisnute pesnice poručujem ovim probisvjetima da mi ne mogu ništa i da ću biti još uporniji u pisanji postova. Organizovaću mirne i nemirne proteste, narod će izaći na ulice, štrajkovaće se glađu, zapaliću pola litra benzina pred američkom ambasadom, ali ćemo na kraju biti slobodni. Sunce pobjede će zasijati i na našem nebu...
"IMAM VIZIJU SVIJETA U KOJEM ĆE SVI BLOGERI MOĆI ZAJEDNO I U MIRU PISATI SVOJE POSTOVE, BEZ OBZIRA NA DIZAJN BLOGA..."

04.12.2004.

Ljubav

Sjedio sam u trolejbusu i gledao je ne mogavši da skinem pogleda sa nje...ona je uzvraćala pokojim snenim pogledom. Možda je bilo glupo da tako buljim u nju ali si nisam mogao pomoći, baš kao što si nisam mogao pomoći da ne izađem za njom iz trolejbusa i pitam je da se upoznamo...

Dva dana poslije smo ponovo izašli, bio je to naš drugi izlazak nakon upoznavanja. Krenuli smo kući, ona je u ruci nosila tešku kesu..."Daj ja ću je ponijeti" - krenuo sam rukom da uzmem kesu. Ona ju je prebacila u drugu ruku - "Neka, mogu ja..." Umjesto kese uhvatio sam njenu ruku...prvi put smo se poljubili. Imala je najslađe usnice koje sam do tada probao...

Dani su prolazili kao sati, sati kao sekunde...imala je toliko toga da mi kaže, imao sam toliko toga da joj ispričam. Mogao sam samo da sjedim i da je gledam u tišini. Bila je vila, bila je sve što sam ikada tražio u jednoj ženi. Još se sjećam trenutka kada je prvi put rekla da me voli...volio sam i ja nju, iskreno i jednostavno...

Volio sam je jer je znala da radi sve male slatke stvari od kojih sam se topio, znala je da me ljubi u obraz kao pčelica, znala je da se sakrije na mom ramenu koje je bilo samo za nju napravljeno, znala je najljepše da trči na kiši, znala je da me zagrli tako nježno i mekano...
Volio sam je zbog malog bena na nosiću. zbog najslađih pjegica koje je imala na stomaku, zbog nožnih prstića koji su se uvijek sakrivali kad ih pogledam, zbog njenog pitanja zašto je volim...
Volio sam je zbog neba i zvijezda, zbog dana i noći, zbog mjeseca...

Imali smo sve, znali smo biti i inježni i romantični, i pohotni i divlji. Za razliku od ostalih parova znali smo se dobro provoditi, imali smo zajedničke prijetelje i svoj svijet koji smo izgradili. Naravno da smo imali našu pjesmu: "Da li si sanjala" od Galije. Vjerovali smo jedno drugom, ono malo ljubomore je bilo da bi nam veza bila slađa. Smislili smo i imena našoj djeci koju smo planirali imati jednog dana...

Više ni ne znam kada i zašto smo počeli da se udaljavamo i kada smo počeli da se svađamo. Primjetio sam da sve češće hodam pored nje, kao da mi nije djevojka, i da sve manje razgovaramo...u jednom trenutku sam čak mislio i da sam prestao da je volim. Nakon jedne svađa i tri godine veze smo prestali da se viđamo...i da se čujemo na telefon. Dani su prolazili, a mi smo i dalje bili razdvojeni. Proslo je već mjesec dana...morao sam je nazvati. Plačnim glasom mi je rekla da nije mogla više da izdrži i da je sinoć izlazila sa drugim da bi prestala misliti na mene. Telefon mi je ispao iz ruke... Mislim da sam tih dana popio hektolitre alkohola, ništa više nije postojalo za mene, samo naše slike i uspomene..cijeli svijet se srušio...kao "gradovi od peska"....shvatio sam da je volim najviša, ali najviše, na svijetu...

Prošlo je više od dvije godine od tada, ponekad se sretnemo, nekad čak i izađemo na kafu. I još uvijek žalim...žalim što je nisam držao za ruku svaku sekundu naše veze, što je nisam zagrlio kad god sam hodao pored nje, što je nisam ljubio kad god je bila kraj mene... I priznajem...jednim dijelom srca je još uvijek volim...

01.12.2004.

Ljeto Vs. Zima

Već sam se ranije izjasnio kao visokokvalifikovani mrzilac zime, te ogromne bijele napasti koja se nadvila nad nama. Kako uopšte neko može da voli zimu? Zimske radosti...pih. Hajd mi neko objasni sta je toliko radosno u tome sto ujutru dok očistim auto ne mogu više da mrdnem smrznutim prstima, što je zrak toliko zagađen da mogu rezati kockice smoga, što moram da pazim da ne padnem na onom glupom ledu i ne polomim ruku, nogu i ostale koske, što moram da pazim da mi na glavu ne padne ledenica sa kakve zgradurine, što moram nositi po dva džempera a onda padati u nesvijest od vrućine kad uđem u kafić, što nigdje ne mogu vidjeti ženu sa istaknutim anatomskim karakteristikama... Šta je tu radosno? Šta? Po meni su to više zimske žalosti.
Kaže priijatelj da jedva čeka da ode na planinu skijati...pa ne mogu vjerovati. Evo, neka mi kaže kako njemu može biti bolje na planini, u toj zimi, sa vukovima i uspavanim medvjedima, nego meni u toplom krevetu, pod jorganom, sa pola kile čipsa i dobrim filmom na videu. Možda bih mogao ovo poslijednje predložiti kao novu sportsku disciplinu na zimskoj olimpijadi...evo ja ću odmah biti predsjednik zimsko - izležavačkog saveza BiH. Još koliko sutra ću tražiti od države da me pošalje na pripreme u neko francusko zimovalište kako bih ze mogao fizički psihički pripremiti za ta naporna takmičenja. U slučaju da ne osvojim zlato na olimpijadi, sazvaću konferenciju za štampu i kukati kako nisam dobio dovoljnu podršku(u eurima) od države...
A kad samo pomislim na ljeto... dugi dani, ispijanje kafa po ljetnim baštama, odlazak na more, na jezero, lagana garderoba, polugole žene na ulicama...ljeti čak i ptice mogu čuti kad ujutru ustanem, a ko čuje ptice zimi? Leti je nekako sve drugačije...zimi je sve mrtvo i sivo.
Zato TRAŽIM da se ukine zima i da raspored godišnjih doba bude slijedeći: proljeće - ljeto - jesen - ljeto - proljeće...ukoliko se mojim zahtijevima ne udovolji do petka, ima da se u petak naveče napijem u nekoj sarajevskoj kafani!
Nikakvi pregovori ne dolaze u obzir...

26.11.2004.

Sarajevski ogrezao u kriminal!

Povlačim sve što sam u prethodnim postovima napisao na račun naše(i vaše) milicije. Milicioneri naši nisu glupi, nesposobni, neefikasni...neeeee, oni su samo neshvaćeni. A kada bih ih čovjek shvatio, vidio bi da se tu radi o izuzetno hrabrim službenicina, koje krase inteligencija, briga za životnu sredinu i pojedinca, i koji bi dali sve kad bi mogli da ovaj grad bude oslobođen opsnih kriminalaca, kakav sam recimo ja...
Pođem ja danas u kino sa prijateljem i taman kad sam prošao i posljedni semafor na izlazu iz mog naselja, ispred mene se zaustavi policijaki džip. Prilazi mu jedan milicioner-saobračajac i oni onako neobavezno počinju da ćakulaju(što bi rekli u Hrvackoj), odnosno muhabete (što bi rekli kod nas). I tada sam napravio nešto užasno, neoprostivu grešku, nešto čega bi se postidili i najgori kriminalci, sileđije, otmičari, teroristi, pljačkaši i konjokradice...zatrubio sam našim organima. Ja, jedan obični mali vozač, našao sam da trubim tim junacima u časnim odorama - o kako drsko. Džip je nakon toga krenuo, a ja sam onako drsko, kao i malo prije toga, mahnuo milicajcima koji su stajali na cesti (da ne bude zabune nisam im pokazao srednji prst, samo mahnuo :) ). Nastavio sam dalje, zaobišao njihov milicijski džip i produžio. Jedva čekam da dođem do kina, sve nešto kontam da će se karte rasprodati. Kad, ne lezi vraže...iza mene ide policijski džip sa upaljenom rotacijom. Usporih da prođu ljudi, ko zna kakvog opasnog mafijaša jure, a možda idu i da oslobađaju kakve taoce...hmmm milicajac mi maše da stanem. Zaustavim auto, isključim motor...vaaaauuuu prizora, iz džipa u stilu najboljih američkih akcionih filmova izlaze tri specijalca kojima samo šljemovi fale pa da ih pomiješam sa marincima iz Iraka. Vidjelo se odmah po njihovom pogledu da su se baš uživili u ulogu "opasnih momaka" i da im je drago što će večeras moći ženi ispričati kakvu su, po život opasnu, akciju izveli. Da je bar televizija tu da ih slika... Nakon što su opkružili auto, valjda da ne bih u očaju pobjegao(i to su vidjeli da se dešava u filmovima), jedan mi prilazi:

Sarajevski: Šta je bilo?
Milicajac: Saćemo vidjeti šta je bilo? Vozačku i saobraćajnu!
Sarajevski: (Daje organu saobraćajnu i vozačku)
Milicajac: Otvorite gepek!
Sarajevski: (Otvara gepek) Upitah vas šta je bilo, zašto ste me zaustavili?
Milicajac: Pitajte to moje kolege, javili su nam da vas legitimišemo. Jel imate vi kakve palije?
Sarajevski: (Zbunjeno gleda, ne može da vjeruje) Naravno da nemam...
Sarajevski: (Dolazi sebi) Baš ste krasan cirkus napravili, rotacija i jurnjava za mnom kroz naselje,
kao da sam kakav kriminalac...
Milicajac: Ja pa šta?
Milicajac II : Šuti i ulazi u auto, ako želiš da uđeš kako treba...
Sarajevski: (Mirno ostavlja vozačku i saobraćajnu u novčanik). Svaka čast momci...
Milicajac II: (Koristi priliku da me gurne vratima dok ulazi u džip)

Ne budi mi mrsko, vratim se ja do milicajaca na raskrsnici koji su poslali patrolu za razbojnikom sarajevskim:

Sarajevski: Dobro veče momci, poznajete ovaj auto?
Milicajci: Poznajemo
Sarajevski: Pa što poslaste one za mnom?Jesam ja to nešto sumnjiv?Možda fizura moja?Da je
promijenim?
Milicajci: Nije nego si nam psovao iz auta, vidjeli smo mi
Sarajevski: Psovao????
Milicajci: Jeste, i nešto prijetio prstom...
Sarajevski: (Zbunjen, da zbunjeniji ne može biti) A vi to vidjeli, jel?
Milicajac: Ho'š ti to da kažeš da ja lažem?
Sarajevski: A jel to ja lažem?
Milicajac: Slušaj ti, danas nećemo pisati ništa, ali neka ti ovo bude škola...
Sarajevski:: Ma šta da pišete??? Blokirali ste saobraćaj i ja sam trubio...
Milicjac: Izvršena je pljačka pa smo dogovarali akciju...a ti si trubio
Sarajevski: (Zatečen neviđenom glupošću, okreće se i dolazi..."dogovarali akciju"...svašta...)

Jebote, pa za našu sigurnos se brinu ljudi koji za mnom šalju patrolu da bi mi se osvetili za trubljenje...koja to pamet mora biti..."Saćemo mi njemu pokazati kome će trubiti...halo Mirko, uzimaj mu podatke!" Umjesto da se bave onim za šta su plaćeni, oni u zaostalom komunističkom maniuru maltretiraju pošten svijet i prijete mu...čak bi mi bili spremni napakovati štošta samo da me oglobe...psovao i prijetio...jeboteeee. Zabranjeno pušenje je svojevremano imalo hit " Murga drot", pjesmu koja najbolje opisuje mentalitet naše policije...poslušajte je, sve će vam se samo "kasti"

22.11.2004.

Moj grad...

Savkim danom Sarajevo je sve više i više primjer grada opasnog življenja...koliko je samo ovaj ljudi u Sarajevu ubijeno u zadnjih mjesec dana? Ono čega se ja sjećam je ubistvo na tramvajskoj stanici, pronađeno tijelo na Mojmilu, dvostruko ubistvo također na Mojmilu...Četiri! Najgore je to što mi se do sada činilo da se sve dešava kao poljedica obračuna kriminalaca i da je normalan svijet koliko-toliko siguran.
Danas sam bio na dženazi Ademu , koji je skupa sa Senadom prošele sedmice ubijen na Mojmilu od strane razbojnika zvanog Aleksa Mican. Došli ljudi najnormalnije da isporuče računarsku opremu i kad su vidjeli da ih pokušava izlevatiti sa lažnom uplatnicom naravno da su odustali od isporuke...na to ovaj vadi pušku i ubija jednog pa drugog. Adema sam poznavao, radi se o zaista izuzetnom čovjeku iza kojeg su ostale zena i mala kćerka.
I koliko ovdje vrijedi ljudski život? Koliko bilo ko može biti siguran da će dočekati sutra, pored toliko psihopata koji hodaju ulicama? U Sarajevu postoje dijelovi grada kroz koje se ne smije danju, a kamoli noću proći. A naša imbecilna policija uporno trubi kako ima previše zaposlenih i kako će početi sa otpuštanjima. Ovo ljeto sam bio na moru u CG. U Herceg Novom otprilike na svakih 200 metara stoji policajac. Samo stoji...nadgleda. U mom naselju (Dobrinji) možete satima i satima hodati a da ne sretnete nikoga u plavoj uniformi...a s obzirom na efikasmost policije nam, i da ih sretnete nemate baš puno koristi od njih. Sjećam se scene od prije par godina kada su dvojica sileđija počela tući prolaznika. Pet metara od njih su prolazila dvojica u policijskim uniformama. Na povike jedne žene da zaustave tuču i da ih razdvoje odgovoriše: "Ne možemo ih mi razvađati, nismo na dužnosti..."
Sve sam više ubjeđen da je oružje potrebno...zakon jačega...pa kada građani počnu da rokaju kriminalce , a ne kriminalci građane, možda se nešto i promjeni...

22.11.2004.

O radosti. o radosti, o radosti...(O boy, o boy, o boy...)

O kako svečan i radostan trenutak...jedva suze suzdržavam...ruke mi drhte dok kucam... Osjećam se ko pratizan nakon završetka V ofanzive...otvoren je naš, Bosanski Blog!!! Jes da sam očekivao od administratora da će otvorenje biti uz mezu i piće ali eto... :p
Tačno mi dođe da napišem jedan turbo-folk hit u tu čast...Već vidim Selmu Bajrami kako pjeva...

Došo si mi blože moj, u dom si mi ušooooo (ovdje glas podrhtava...)
Gledala sam druge i mislila nateeeeeee (ovdje još gore...)
Sad kada si tuuu, ostani kraj meneeeeee (Harmonika zadaje udarac...)
Da mi skratiš muke, u te sitne saaaaaateeeeeeeeeee (Ovdje se penje na sto...)

Čovječe koji sam ja kompozitorski talenat, pa to je neopisivo...danas Selma Bajrami, sutra Elton Džon(obraz) i Madona... Ovako zgodan a ovako pametan... :)))
Nego, da ne laprdam više (jes to meni reko da ne laprdam?), jer je očito da mi mašta radi 300 na sat na Bloggeru i ako se sad ne zaustavim neće biti tog servera na svijetu, na kojem će biti dovoljno prostora za moje gluposti.

JOŠ JEDNOM ČESTITAM I PUNO SREĆE ŽELIM BLOGGERU !!!


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI

Mejl za slanje ljubavnih i inih pisama
sarajevski@gmail.com

Molim sve smorove, pegle i "filozofe" da se ne zamaraju ovim blogom jer je krajnje glup i dosadan, i nek se idu zabavljati negdje drugo...
Isto tako, stavlja se na znanje da ovo nije demokratski već totalitarni blog na kojem će svaki komentar koji mi ne odgovara sadržajem, vremenom objave, dužinom ili mirisom biti obrisan u roku odmah...

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
38905

Powered by Blogger.ba